|
GODINA 2001
Br.1/2001
Br.2/2001
Br.3/2001
Br.4/2001
4/01
|
Uvodnik
Željko
Mardešić, Mirotvorstvo, rat i religije - 385
Rasprave
Zlatko Šram, Religioznost i društvena svijest: analiza odnosa na uzorku
građana Subotice - 389
Valentina Mandarić, Svijest o grešnosti kod današnjih mladih. Sociološki i
pastoralno-katehetski vid - 420
Luka Tomašević, Crkveni dokumenti o evangelizacijskoj ulozi obitelji - 438
Prinosi
Ratko Perić, Katoličko-pravoslavni dijalog ponovno na početku - 453
Prikazi i osvrti
Marinko Vidović, Osobna i društvena dimenzija
grijeha. Osvrt na znanstveni skup KBF-a u Splitu - 462
Milan Ivanišević, Zajednička stoljeća grada i biskupije - 466
Nikola Bižaca, Aktualnost kršćanske eshatologije - 474
Marko Babić, Šematizam biskupije Ðakovačke ili Bosanske i Srijemske 1999. /
2000. - 480
Marin Škarica, In memoriam Martinu Kiriginu (1908.-2001.). - Zaljubljenik
liturgije -482
Željko Mardešić, In memoriam Borisu Lukšiću - 487
Uredništvo je primilo - 488
Adrese suradnika - 489
Suradnici Crkve u
svijetu u godini 2001. - 490
Kazalo godišta 2001. - 493
Uvodnik
MIROTVORSTVO,
RAT I RELIGIJE
Željko Mardešić, Split
Čini se da je danas sve manje moguće voditi istinski razgovor
o religijama u svijetu bez produbljenog i iskrenog osvrta na prošlost tih
religija kad su njihovi odnosi bili drugačiji i znatno lošiji od onih u
suvremenosti. U tom sklopu valja podsjetiti kako su religije nekad - u
brojnim susretima - pokazivale daleko više ljutog neprijateljstva nego
dobrodošle susretljivosti. Sve su te religije naime bile i dugo ostale
jedinim ozbiljnim čimbenikom društvenog učvršćenja i opravdanja djelovanja
proširenih obitelji, rodova, plemena, naroda i civilizacija, pa je svaki
njihov slučajni suret s onom drugom proširenom obitelji, rodom, plemenom,
narodom i civilizacijom uvijek i neizostavno završavao krvavim sukobom. A
upravo je u tome religija - a ne nešto drugo i različito - igrala
nezamjenjivu ulogu poticanja, pomoći, bodrenja, ohrabrenja i osnaženja
vlastitog ugroženog položaja u sukobu s onima na suprotnoj strani. Na toj
pak suprotnoj strani religija je opet izvršavala isto i služila istome
cilju: pobjedi nad neprijateljem. U sociologiji je taj mehanizam toliko
proniknut i potkrijepljen primjerima iz prošlosti da je gotovo od zaključka
postao polazištem u istraživanjima religije. Neki ga čak povezuju s
čovjekovim biološkim nagonom za održanjem koji će se potom preoblikovati u
društvenu učinkovitost religije.
Na tome se dakako nije stalo i ostalo. Tijekom duge povijesti
zabilježene su mnoge značajne promjene i neočekivani napredci. Tako su
države počele preuzimati neke religijske funkcije, a unutar samih
religijskih zajednica javljaju se ljudi koji uvode novi govor: onaj o miru,
pomirenju i milosrđu. Prošlost je puna tih i takvih neupitnih
svjedočanstava. Ipak, njih se najviše nakupilo negdje u rasponu vremena od
početaka propovijedanja Zaratustre i Budhe do božanskih objava u Krista i
Muhameda. Njihova vizija međutim ide mnogo iznad i izvan pukih koristi
proširenih obitelji, rodova, plemena, naroda i civilizacija i nezaustavljivo
uvire u šire prostore univerzalnosti čovjekove dobrote i Božjeg milosrđa
prema svim ljudima. Nama ni danas nije još do kraja razvidno koliko je baš
njihov iskorak označio opreku prema dotadašnjem shvaćanju religije kao
sredstvu osobne i grupne obrane na štetu drugih ljudi i skupina. Nažalost,
sljedbenici i sljednici tih plemenitih i velikodušnih učenja nisu uvijek
bili i još su manje ostali vjernim nastavljačima svojih izvornih nadahnuća,
nego su ih opet iskoristili u iste svrhe očuvanja i zaštite biološkog
opstanka pojedinca preko društvenih mehanizama religijskog povezivanja. Pod
novim pokrovom zahtjeva za univerzalnom ljubavi bile su opet dobro i lukavo
skrivene stare navike uporabe religije u obrani posebnih koristi. Na taj je
način unatoč izvanjskoj novosti sve ostalo zapravo u unutrašnjosti isto,
barem za najveći dio vjerničkoga puka i njegovih posvećenih predvodnika.
Svejedno, posijane su se klice pored prašnjavih ulica i
bodljikavog trnja razrasle u cvijeće. Unatoč otporima i protivljenjima Bog
ratova polako se počeo oblikovati u Boga prijatelja svih ljudi. Taj je obrat
dakako dugo trajao i nije napredovao bez žrtava i kušnji. Dapače, ni do
našeg doba nije on potpuno pobijedio i vjerojatno neće sve do kraja svijeta,
jer bi nam u protivnome nebo bilo suvišno. Sve to naposljetku pokazuje da
sve religije imaju svoje lice, ali također bez iznimke i svoje naličje.
Njega pak najčešće krinkom pokrivamo, a licem se dičimo. Stoga se za
religije može reći da u jednom svojem dijelu stvaraju bojovnike, huškače,
mrzitelje i ideologe, dok u njima istodobno raste broj mirotvoraca,
čovjekoljubaca, pokornika, proroka, svetaca i mučenika. Jedno bez drugoga
jednostavno nije išlo, iako je odabir između njih postajao za vjernike sve
uočljiviji i jasniji. Više se nitko nije mogao braniti da je prevaren, jer
su mu oba različita puta - izdaje i vjernosti - bila sad vidljiva sve do
potpune prohodnosti.
Drugi je svjetski rat jamačno označio nepovratnu prekretnicu.
Zlo učinjeno ljudima u ime navodno dobrih ideja postalo je u svojoj
licemjernosti nepodnošljivo. Bez svijesti o tome nije se moglo ići dalje u
izgradnji mira u svijetu. Zato je svako uvjeravanje - pa i ono što je
dolazilo iz religijskih krugova - o isključivom posjedu nad istinom postalo
unaprijed sumnjivo. Jer odveć je lijepih riječi izgovoreno prije počinjenih
strašnih zala. Otud oprez, posebice u mladih ljudi, kojima nitko više nije
mogao prodati rog za svijeću. To je religiozne ljude ogolilo do kostiju:
odsad će samo dobrim životom moći potvrditi dobre ideje, a ne obrnuto, kako
je dosad redovito bio slučaj. Ukratko, ideje postaju dobre više po
ostvarenju nego po uvjerljivosti. To u isti mah kršćansko i moderno mjerilo
prepoznavanja ljudi po plodovima, a ne po propovijedima sve je više
prevladavalo u javnosti zapadnjačkih društava. Ono je doduše pogađalo
religije i smanjivalo im brojnost pripadnika, ali je zauzvrat jačalo njihov
ugled i vjerodostojnost. Odsad će one biti više nalik na male zajednice
dobrih ljudi nego na velike vojske moćnih društava. Tako su modernitet i
sekularizacija nekom vrstom zajedničke pobjede nad religijama, njih same
zapravo čistile i vraćale ih vremenu kad još između sebe nisu bile
posvađene. Sličnoj je pedagogiji pribjegavao Jahve dopuštajući da Izraelci
budu poraženi od nevjernika. I u religijama neuspjesi mogu biti za pouku
vjernicima.
Tri će daljnja svjetovna događaja dovršiti to otrežnjenje
religija od njihovih prošlih zabluda i zastranjenja. Prvi se događaj odnosi
na postignuća povijesnih znanosti koje su najstrožim metodama i
nepotkupljivom stručnošću u tisućama knjiga obnavljali pred suvre-menicima
neugodnu, ali posve istinitu prošlost religija. Ona je ispala dakako puno
nepovoljnijom nego što su joj to i najveći protivnici bili namijenili. Ali
protiv utvrđenih činjenica nije se moglo baš ništa poduzeti. Zato su se same
religije počele odricati svojih krivih koraka i kajati se za počinjena zla.
Kad to nisu nekad dobrovoljno učinile po savijesti, modernitet i
sekularizacija neizravno su ih na to prisilili. Po njima su dakle postale
bolje, a ne samo po naporu poduzetom u sebi.
Drugi se događaj tiče epohalnog napretka medijske
tehnologije, koja je doslovce sve religije svijeta učinila prisutnima u
svakoj kući u svijetu. Poznavanje religija - prošlih i današnjih - postalo
je u naše doba golemo i neusporedivo s onim iz prijašnjih vremena, a da o
objektivnosti prikaza i ne govorimo. Dovoljno se sjetiti slikovnih prikaza
Hansa Künga i Jeana Delumeaua pa se uvjeriti koliko je uvid u stanje
religija i njihove povijesti danas uznapredovao.
Treći svjetovni događaj koji je potaknuo religije da se počnu
brinuti o svojoj slici jest suvremena nečuvena pokretljivost ljudi i njihova
potreba za putovanjem. Svi odlaze na daleka hodočašća i posjećuju svete
hramove na cijelom svijetu. Ništa im ne ostaje tajnom i svuda im je pristup
otvoren. Poslije dojmova s putovanja slijede usporedbe, a poslije usporedaba
dolaze prosudbe o religijama. Stoga predstvanici religija moraju i te kako
voditi računa o sebi i ulaziti u natjecanje ne bi li se pokazali u što
prihvatljivijem svjetlu i tako privukli ljude u svoje zajednice. Veliko je
svjetsko tržište ponuda svetoga uvelo miroljubivo natjecanje - jer drugo ne
dopušta država - pa svatko mora povesti računa o potrebama ljudi, a one su
danas neprizivno moderne i postmoderne: mir, dobrota, nenasilje,
snošljivost, solidarnost, mistično iskustvo, holistički pristup, ispunjenje
osobnih težnji za dubljim smislom i zadnjim znančenjem vlastita življenja.
Izvan tih odrednica religije vrlo slabo prolaze na tržištu ideja i na njih
se onda malo tko osvrće. Tek dakle kad uspiju otkriti poglavite sklonosti i
ključne žudnje modernog čovjeka, religije postaju predmetom njegova
zanimanja. Budući da potražnja za ratobornim religijama nije dugo
zabilježena na tržištu ideja - barem u zapadnjačkim društvima - prolazile su
dobro jedino mirotvorne vjerničke zajednice i crkvene skupine. O toj ocjeni
nije bilo razilaženja među sociolozima religija.
Jesu li ipak najnovija tragična zbivanja u Sjevernoj Americi
i nekim muslimanskim zemljama dovela u pitanje to povoljno usmjerenje, pa
trebamo očekivati zaoštravanje i promjenu u ideologijama religijskih
ustanova i pokreta? Odgovor nije jednostavan, ali se već na prvi pogled čini
da do obrata još nije ni došlo, niti će do njega tako brzo doći. Odveć su
naime religije dugo živjele u jednakom ozračju mirotvorstva i
dobrosusjedstva da bi sada preko noći mogle nastaviti ići posve oprečnim
putem. U potvrdu tome, valja svakako upozoriti na još jednu novu okolnost u
društvu. U posljednje vrijeme postaje očitim da se religije ne razlikuju
toliko između sebe koliko se unutar svake od njih produbljuju razlike: jedan
se dio radikalizira, a drugi liberalizira. Otud napokon i pojava
fundamentalizma, čiji će pobornici vjerojatno više ići protiv svojih
“nedosljednih” vjernika nego protiv tuđih nevjernika. To je razlogom da
danas nema ni jedne religije koja u sebi ne bi nosila barem klice
fundamentalizma, a time i razloge za unutrašnje razdore i sukobe. Uostalom,
ponašanje radikalnih dijelova u pojedinim religijama počinje napadno sličiti
između sebe: kršćanski fundamentalisti podmeću bombe na ulazima u rodilišta,
a islamski bojovnici u samoubilačkom letu avionom režu vatrom gusto
nastanjene nebodere. Produbljena bi rasprava dakako brzo otkrila političke
izvore obaju fundamentalizama, što ovdje preskačemo.
Stoga svako religijsko mirotvorstvo treba početi od sebe i
fundamentalizma u svojim zajednicama. Napadaji na one druge fundamentalizme
izvan svoje religije samo još više raspiruju ukroćene sukobe i nikad ništa
ne razrješavaju. To je u povijesti višestruko potvrđeno. Još manje se
vlastiti fundamentalizam i njegove pogubne metode mogu opravdavati tuđim
fundamentalizmima i njihovim pogubnim metodama. Izlaz je u ponudi opraštanja
i činu pomirenja s obje strane, a onda u istodobnom nedvojbenom otklonu i
osudi napasti fundamentalizma u vlastitim redovima. Sve je drugo ponavljanje
davne i loše prošlosti u još gorim oblicima i izdanjima.
Možda će se onda na kraju i susret religija pretvoriti u
radosni događaj njihova novog prijateljstva, a ne starog ratovanja. Tako
religije postaju nadom zaraćenog svijeta, ali pod uvjetom da prestanu biti
opravdanjem bojovnog beznađa. A za to se valja ne samo usrdno moliti nego
neprestance raditi: žrtvom, otvorenošću, skromnošću, poma-ganjem, brobom
protiv siromaštva, ljudskošću i prije svega primjerom mira u sebi i
mirotvorstva u svijetu. Nije li to obična utopija? Kako za koga. Ipak,
ostaje nepobitnom činjenica da je svako dobro za čovjeka bilo utopijom prije
nego što se ostvarilo. Zašto bismo onda samo snovima o miru oduzeli tu
ostvarljivost kad su mnogi drugi snovi danas postali javom? I pomažu
ljudima. Uostalom velik je ulog u igri: ako se pomire religije, pomirit će
se i svijet.
Rasprave
RELIGIOZNOST I DRUŠTVENA SVIJEST: ANALIZA ODNOSA NA UZORKU GRAÐANA SUBOTICE
Zlatko Šram, Subotica
Sažetak
U ovom smo radu nastojali utvrditi da li se pojedine
dimenzije religioznosti, autoritarnosti, etnocentrizma i političkih
orijentacija nalaze međusobno u takvim strukturalnim odnosima unutar
pojedinih sociodemografskih skupina u jednoj višenacionalnoj sredini kao što
je Subotica da po svojoj socijalno i političko psihološkoj strukturiranosti
mogu poslužiti kao plodno tlo za određenu vrstu političke propagande.
Uzorkom je obuhvaćeno 628 punoljetnih građana Subotice. Faktorskom analizom
ekstrahirane su sljedeće latentne varijable, koje su bile korištene u
daljnjoj multivarijantnoj analizi podataka: religijsko uvjerenje, religiozno
iskustvo, sakramentalni život, kršćanska ljubav prema bližnjemu, politička
autoritarnost i konformizam, autoritarna agresivnost, autoritarna
poslušnost, tradicionalne uloge među spolovima, nacio-nalna zatvorenost,
predrasude i superiornost, nacionalna afektivna vezanost i homogenizacija,
spremnost za nacionalno samo-žrtvovanje, jugonostalgija, kolektivizam,
militaristički etatizam, egalitarizam i samoupravljanje, i antizapadna
orijentacija. Kanonska diskrinacijska analiza primijenjena je radi
utvrđivanja utjecaja sociodemografskih karakteristika ispitanika na latentnu
konfiguraciju varijabli religioznosti, autoritarnosti, etnocentrizma i
političkih orijentacija. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je
povezanost između religioznosti, autoritarnosti, etnocentrizma i političkih
orijentacija koji su potvrđeni u mnogim ranijim istraživanjima primarno
nusprodukt jednodimenzionalnog treti-ranja ovih socioloških i
socijalnopsiholoških koncepata i konstrukata, s jedne strane, i rezultat
ignoriranja postojanja faktorskih struktura koje formiraju kanonske
diskriminacijske funkcije derivirane na temelju različitih sociodemografskih
grupa u specifičnom političkom i povijesnom kontekstu, s druge strane.
Upravo se zbog toga veoma često izvode krivi zaključci o naravi i
intenzitetu strukturiranosti religioznosti, autoritarnosti, etnocen-trizma i
političkih orijentacija. Takvi krivi zaključci dovode do “znastvenih”
stereotipa i predrasuda koje onda u nekim sluča-jevima mogu imati ozbiljne
političke posljedice u sferi političke propagande.
Ključne riječi: religioznost,
autoritarnost, etnocentrizam, političke orijentacije, politička propaganda
Svijest o grešnosti kod današnjih mladih
Sociološki i pastoralno-katehetski vid
Valentina Mandarić, Zagreb
Sažetak
U
oblikovanju identiteta i usvajanju temeljnih vrednota kod mladog čovjeka
važnu ulogu ima socio-kulturološki ambijent. U ovom članku riječ je o
temeljnim odrednicama duhovno-kulturnog obzorja koji oblikuje životno
iskustvo mladih. Pritom se ističe da prenaglašeni subjektivizam, afektivni,
intelektualni i duhovni nomadizam, konzumizam, hedonizam i krivo poimanje
slobode imaju u tom procesu najjači utjecaj. Mladi odrastaju u etički
neutralnom društvu koje je u cjelini obilježeno moralnom nesigurnošću i
smanjenom subjektivnom odgovornošću. Autorica na temelju novijih
socio-religijskih istraživanja među mladima, pokazuje kako su uslijed
društvene diferencijacije, pluralizma, globalizacije, moralnog relativizma,
sve manje prepoznatljiva obilježja kršćanskog morala, a sve je izraženije
zamagljeno poimanje grijeha u ponašanju mladih.
S
jedne strane, u životu mladih prevladava permisivnost i etika lakog
opravdanja, posebno na seksualnom području, dok s druge strane jača
senzibilnost za “društvene grijehe”. U završnom dijelu članka autorica
donosi nekoliko pastoralnih smjernica koje mogu biti putokaz u odgoju mladih
za kršćanski moral, tj. razvijanju potrebne osjetljivosti za grijeh.
Ključne riječi: mladi,
socio-kulturološko ozračje, grijeh, kršćanski moral, moralni odgoj.
CRKVENI DOKUMENTI O Evangelizacijskoj uloZI
obitelji
Luka Tomašević, Split
Sažetak
S II. vatikanskim saborom Crkva započinje novi govor o braku
i obitelji. Sabor daje novu sakramentalnu teologiju braka utemeljenu na
pojmu bračnog saveza. Brak se više ne shvaća kao ugovor već kao “savez u
kome se muškarac i žena uzajamno darivaju i prihvaćaju” ili kao zajednica
života i ljubavi.
Druga značajka novije crkvene teologije je naglašavanje da je
brak temelj obitelji, kao i naglašavanje jednakosti između muškarca i žene.
Treća novina crkvene teologije kad je riječ o obitelji, jest
naglašavanje njezine evangelizacijske uloge u današnjem sekulariziranom
svijetu. Obitelj bi trebala u takvom svijetu postati "srce nove
evangelizacije".
U kršćanskoj obitelji odvija se dvostruka evangelizacija: svi
članovi istovremeno evangeliziraju i bivaju evangelizirani. Ivan Pavao II.
ističe da poslanje supružnika i obitelji ima osobito mjesto "i to snagom
milosti koju su primili u sakramentu". To "poslanje valja staviti u službu
izgradnje Crkve i kraljevstva Božjega u povijesti".
Kršćanska obitelj treba naviještati radost Evanđelja života,
štiti i promicati život nesebično rađajući i odgajajući svoju djecu za
vrednote Crkve i društva. Tako se iznutra ostvaruje evangelizacijska uloga
obitelji.
Obiteljska ljubav se širi i ima razumijevanja za sve
potrebne, za sve potrebe Crkve i društva kako bi posvuda zavladao evanđeoski
duh i kako bi se već na zemlji počelo ostvarivati Kristovo kraljevstvo
“pravednosti, ljubavi i mira”.
Ključne riječi: Evangelizacija,
evanđelje, obitelj, Bog, Krist, Crkva, brak, društvo, život.
Prinosi
KATOLIČKO PRAVOSLAVNI DIJALOG PONOVNO
NA POČETKU
Ratko Perić, Mostar
Sažetak
Pisac ukratko podsjeća na početke i dosadašnji rad Međunarodne mješovite
komisije za teološki dijalog između Katoličke crkve i pravoslavnih crkava.
Na tijek dijaloga bitno je utjecao slom komunizma u Istočnoj Europi, nakon
čega su se istočne katoličke crkve oslobodile državnog nadzora i prisilne
pravoslavizacije te potvrdile svoje zajeništvo s Rimskom Stolicom. Time je
problem unijata izbio u svoj svojoj silini. Oko njegovih kanonskih i
eklezioloških implikacija ni u Baltimoru nije postignut sporazum. Ovdje
donosimo hrvatski prijevod Priopćenja o tijeku plenarnog zasjedanja.
Prikazi i osvrti
Suradnici CRKVE U SVIJETU u godini 2001.
Doc. dr. Nediljko A. Ančić, profesor fundamentalne teologije, Katolički
bogoslovni fakultet,
Split, Zrinsko-Frankopanska 19, pp. 329, 21001 Split
Dr. Marko Babić, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Franko-panska 26,
10000 Zagreb
Dr. Živan Bezić, umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u
Splitu, Zrinsko-Frankopanska 19, 21000 Split
Doc. dr. Nikola Bižaca, profesor dogmatske teologije, Katolički bogoslovni
fakultet, Split, Zrinsko-Frankopanska 19, pp. 329, 21001 Split
Dr. Anđelko Domazet, Katolički bogoslovni fakultet, Split,
Zrinsko-Frankopanska 19, pp. 329, 21000 Split
Zenon Kardinal Grocholewski, pročelnik Kongregacije za katolički odgoj,
Piazza Pio XII, 3, I-00193 Roma
Prof. Milan Ivanišević, profesor povijesti umjetnosti, Kneza Višeslava 16,
21000 Split
Prof. dr. Stipe Jurič, OP, Pontificia Università S. Tomaso, Largo Angelicum
1, I-00148 Roma
Doc. dr. Ivan Kešina, profesor filozofije, Katolički bogoslovni fakultet,
Split, Pujanke 77/X, 21000 Split
Prof. dr. Slavko Kovačić, profesor crkvene povijesti, Katolički bogoslovni
fakultet, Split, Zrinsko-Frankopanska 19, pp. 329, 21001 Split
Dr. Valentina Mandarić, članica Družbe sestara franjevki od Bezgrešne
(Šibenik), viša asistentica pri katedri religiozne pedagogije i katehetike
KBF-a u Zagrebu
Doc. dr. Špiro Marasović, profesor moralne teologije, Katolički bogoslovni
fakultet, Split, Zrinsko-Frankopanska 19, pp. 329, 21001 Split
Prof. Željko Mardešić, Katolički bogoslovni fakultet, Split, Vukovarska
117/III, 21000 Split
Prof. dr. Ivan Pederin, Filozofski fakultet Zadar, Obala kralja Krešimira
IV., br. 2, 23000 Zadar
Mons. dr. Ratko Perić, biskup, Biskupa Čule br. 3, BiH-88000 Mostar
Mr. Josip Periš, pročelnik Katehetskog ureda splitsko-makarske nadbiskupije,
Poljana kneza Trpimira 7, 21000 Split
Dr. Davorin Peterlin, Stjepana Ljubića Vojvode 26, 10119 Zagreb
Mons. dr. Želimir Puljić, biskup, Liechtensteinov put 22, 20000 Dubrovnik
Prof. dr. Anto Šarić, profesor dogmatike na Vrhbosankoj katoličkoj
teologiji, Josipa Stadlera 5, BiH-71000 Sarajevo
Dr. Drago Šimundža, Katolički bogoslovni fakultet Split,
Zrinsko-Frankopanska 19, pp. 329, 21001 Split
Doc. dr. Marin Škarica, profesor liturgike na Katoličkom bogo-slovnom
fakultetu u Splitu, Zrinsko-Frankopanska 19, pp. 329, 21001 Split
Prof. Zlatko Šram, profesor sociologije i filozofije, Teološko-katehetski
institut subotičke biskupije, Trg žrtava fašizma 19, YU-24000 Subotica
Doc. dr. Luka Tomašević, profesor moralne teologije, Katolički bogoslovni
fakultet, Split, Zrinsko-Frankopanska 19, pp. 329, 21001 Split
Doc. dr. Marinko Vidović, profesor biblijske teologije, Katolički bogoslovni
fakultet, Split, Zrinsko-Frankopanska 19, pp. 329, 21001 Split
Dinko Vlašić, OFM, Sv. Klara 450, YU-85330 Kotor
Marko Vučetić, diplomirani filozof, Filozofski fakultet Zadar, Obala kralja
Krešimira IV., br. 2, 23000 Zadar
Prof. dr. Tomo Vukšić, profesor patrologije, Vrhbosanska katolička
teologija, Josipa Stadlera 5, BiH-71000 Sarajevo
KAZALO
GODIŠTA 2001.
UVODNICI
Nediljko A. Ančić, Prisutnost Crkve u društvu, (2) » 123-126
Nikola Bižaca, Solidarnost sa žrtvama, (3) » 275-279
Željko Mardešić, Mirotvorstvo, rat i religije, (4) » 385-388
Ante Vučković, Muke s pamćenjem, (1) » 3-6
RASPRAVE - DISCUSSIONS
Živan Bezić, Jastvo i sebstvo, (2) » 174-203
Anđelko Domazet, Sakrament potvrde između vjeronaučnog znanja i vjerskog
iskustva, (1) » 7-26
Ivan Kešina, Preimplantacijska dijagnostika - u službi selektivnog pobačaja
prije trudnoće, (2) » 153-173
Valentina Mandarić, Svijest o grešnosti kod današnjih mladih. Sociološki i
pastoralno-katehetski vid, (4) » 420-437
Špiro Marasović, Redovničko siromaštvo i njegovo svjedočenje u suvremenom
načinu privređivanja i rada, (1) » 55-75
Željko Mardešić, Crkva između dviju oprečnih nostalgija, (2) » 127-152
Ivan Pederin, Rođenje Europe iz duha katolicizma i hereza, crkvenosti i
viteštva, (1) » 76-94
Ivan Pederin, Barokni rukoputopis. Putopis misionara, vojnika i političkih
putnika, (3) » 331-353
Drago Šimundža, Metafizičke pobune u Krležinim legendama, (2) » 204-225
Marin Škarica, Štovanje euharistije izvan mise od prvih stoljeća do
uključivo Drugoga vatikanskog sabora, (3) » 307-330
Zlatko Šram, Religioznost i društvena svijest: analiza odnosa na uzorku
građana Subotice, (4) » 389-419
Luka Tomašević, Crkveni dokumenti o evangelizacijskoj ulozi obitelji, (4) »
438-452
Marinko Vidović, Biblija u životu Crkve, (1) » 27-54
Tomo Vukšić, Katoličanstvo i pravoslavlje na prijelazu iz 19. u 20.
stoljeće, (3) » 280-306
PRINOSI - CONTRIBUTIONS
Zenon kardinal Grocholewski, Teolog u službi sveučilišta, Crkve i društva,
(1) » 95-106
Ratko Perić, Katoličko-pravoslavni dijalog ponovno na početku, (4) » 453-461
Marko Vučetić, Temelji metafizike Tome Akvinskoga, (2) » 226-259
PRIKAZI I OSVRTI - PRESENTATIONS
AND RETROSPECTS
Nediljko A. Ančić, Charta oecumenica. Smjernice za pojačanu suradnju među
Crkvama u Europi, (2) » 260-266
Nediljko A. Ančić, Crkve i europska integracija. 5. međunarodni kongres
Renovabis, (3) » 357-361
Milan Ivanišević, Hrvatska u karolinškoj Europi. Osvrt na katalog izložbe,
(3) » 361-367
Željko Mardešić, In memoriam Borisu Lukšiću, (4) » 487
Josip Periš, Profesionalna kompetencija vjeroučitelja u školi. Katehetske
ljetne škole u Splitu, (3) » 354-357
Marin Škarica, In memoriam Martinu Kiriginu (1908.-2001.). Zaljubljenik
liturgije, (4) » 482-486
Marinko Vidović, Osobna i društvena dimenzija grijeha. Osvrt na znanstveni
skup KBF-a u Splitu (4) » 462-465
Dinko Vlašić, Kanonik Georges Lemaitre. Iznalazač Bing-Banga, (3) » 367-370
Ivan Devčić, Osmi dan stvaranja. Filozofija stvarlaštva Nikolaja A.
Berdjajeva, (B. Dadić), (2) » 266-268
Frane Franić, Putovi dijaloga, (D. Šimundža), (1) » 110-112
Anto Gavrić (prir.), Ljubav prema istini. Zbornik u čast Tome Vereša O. P.
prigodom 70. rođendana i 50 godina redovničkih zavjeta, (S. Jurič), (3) »
374-378
Stanko Jambrek, Hrvatski protestantski pokret XVI. i XVII. stoljeća; Danijel
Brkić, Anton Chráska med Slovenci. O duhovnih koreninah evangelijskega
gibanja pri nas; Ruben Knežević, Pregled povijesti baptizma na hrvatskom
prostoru, , (D. Peterlin) (3) » 378-381
Antun Jarm (prir.), Šematizam biskupije Ðakovačke ili Bosanske i Srijemske
1999./2000, (M. Babić), (4) » 480-482
Medard Kehl, E cosa viene dopo la fine? Sulla fine del mondo e sul
compimento finale, sulla reincarnazione e sulla risurrezione, (N. Bižaca),
(4) » 474-479
Karl-Josef Kuschel, Jesus im Spiegel der Weltliteratur. Eine
Jahrhundertbilanz in Texten und Einführungen, (A. Šarić), (1) » 107-109
Timothy Radcliffe, Redovnici, jeste li sretni? Duhovnost demokracije i
inteligencija poniznog srca, (Ž. Puljić), (3) » 370-373
Sedam stoljeća šibenske biskupije. Zbornik radova sa znanstvenog skupa
Šibenska biskupija od 1298. do 1998., (M. Ivanišević), (4) » 466-474
Drago Šimundža, Civilizacija ljubavi, (M. Vidović), (2) » 268-271
Benedikta Zelić-Bućan, Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji,
(S. Kovačić), (1) » 112-117
Uredništvo je primilo » 118-119, 272, 382, 488-489
Adrese suradnika » 119, 272, 382, 489
Suradnici Crkve u svijetu u godini 2001., (4) » 490-491
Kazalo godišta 2001., (4) » 493-496
VRH STRANICE |
Zrinsko-Frankopanska 19